U subotu 15.02.2020. otvoren je program Dubrovačko...
„Dizajn je o saopćavanju ideja, o tome da koristite alate koje imate kao dizajner i kao kreativna osoba da prenesete svoju poruku.“
Riječi su to Jane Harris, jedne od najuspješnijih britanskih dizajnerica, profesorice s londonskog studija mode (London College of Fashion) koja već godinama svoje znanje o tekstilu uspješno implementira u cijeli niz dizajniranih proizvoda koji uključuju odjeću, grafički dizajn i kompjutersku animaciju, proizvode za osobe s invaliditetom, industrijski dizajn, dizajn umjetničkih prostora i slično. Dobitnica velikog broja prestižnih nagrada i financijskih stipendija koju je New York Times još daleke 1989. proglasio 'utemeljiteljicom stila', profesorica Harris direktorica je nekoliko uspješnih istraživačkih projekata i mentorica cijelom nizu doktorskih studenata koji se bave raznovrsnim temama (poput one o samo-održivoj odjeći, vezi dizajna tekstila i društvenih medija, povezanosti tijela i odjeće, dizajnu budućnosti, samoodrživom razvoju u kontekstu odjeće i modne industrije). Nit vodilja u svim aspektima njezina rada sinergija je kreativno-stvaralačkoga djelovanja s pomnim, iscrpnim istraživačkim radom: Harris je odavno prepoznala da dizajn (bilo odjeće, bilo prostora ili tehnologijskih proizvoda) nije samo stvar talenta i kreativnosti odnosno znanja 'kako' nešto napraviti, već nadasve činjeničnoga znanja, ulaganja u obrazovanje i istraživanje.
Na sličnome je tragu i Bobbi Brown, jedna od najpoznatijih make-up umjetnica današnjice, utemeljiteljica kozmetičke linije Bobi Brown Cosmetics. Brown je napisala desetak i više knjiga u kojima detaljno i informativno govori o različitim temama naizgled tek indirektno povezanih s tehnikama make-upa, kao što su pravilna prehrana, fitness rutine, godine i starenje, samopouzdanje i slično; učestalo naglašavajući kako je takvo znanje itekako potrebno da bi se iz struke, ali i iz života, izvuklo ono najbolje. Iako sama često ističe kako je u školi bila potpuno nezainteresirana za gradivo, kako nema pojma ni o matematici ni o marketingu, Brown također naglašava kako ju je upravo strast prema make-upu i nezadovoljstvo onime što joj je u toj domeni bilo dostupno, potaknulo na promišljanje o novitetima koji bi ostvarili njezine vizije. Te je vizije ostvarila implementirajući znanstvene spoznaje u tada dostupne make-up proizvode. Njezino poznavanje proizvoda i svjesnost o njihovim manjkavostima omogućili su joj da, uz pomoć kemičara, stvori danas planetarno prepoznatljivi brand.
Primjeri Harris i Brown pokazuju koliko je važno otvoriti se prema spoznajama, teorijama i tehnologiji, neovisno o tome koliko pojedinac bio uspješan u svojoj domeni djelovanja i stvaranja. Danas je više nego ikada takva sinergija umjetnosti i znanosti, umjetnosti i tehnologije, kreativne i teorijske djelatnosti imperativ za sve one koji svoje proizvode žele plasirati na tržište i stvoriti prepoznatljivi izričaj visoke kvalitete. Granice između stvaranja i istraživanja brišu se upravo u milijunskim projektima i kompanijama kakve vode Harris, Brown i njima slični umjetnici/istraživači koji su odavno shvatili prednost implementacije teorijskoga znanja i istraživanja u dizajnersko-umjetničku praksu, a čiji su rezultati vidljivi u svim domenama naših života. Vrijedi stoga zapitati se: koja je prednost uključivanja teorije u kreativnu, stvaralačku praksu, bilo u području dizajna interijera, dizajna namještaja, modnog dizajna ili vizažizma?
Naravno, nemamo svi mogućnost baviti se istraživačkim radom ili surađivati s vrhunskim znanstvenicima, no zato imamo na raspolaganju stručnu literaturu i teorijske postavke relevantne za određenu domenu. Učestalim konzultiranjem takve literature, ulaganjem u vlastito obrazovanje, otvorenošću prema novim idejama i tehnološkim mogućnostima, pa čak i krajnje apstraktnim teorijama iz domena filozofije, sociologije ili antropologije, pojedinac si značajno povećava mogućnosti za nove kreativne, originalne i jedinstvene izričaje.
Naravno, čitanje je samo po sebi važno, prvenstveno zato što je inherentno povezano s čovjekovom sposobnošću da se povezuje s drugim bićima, da razmjenjuje ideje s njima i da od njih uči. Čitanje je nužno za razvoj mozga i kognitivnih kapaciteta, za sposobnosti izražavanja, za razumijevanje vlastitoga, ali i tuđeg iskustva i rada, za generiranje koherentnih narativa kojima pojedinac može ispričati 'svoju' priču, za poticanje novih ideja i vizija. Obzirom na inherentnu povezanost govora i misli odnosno misli i djelovanja, pojedinac koji ima supstancijalno teorijsko znanje djelotvorniji je i produktivniji u onome što radi i brže generira nove proizvode zato što lakše i bolje povezuje naizgled nepovezane dijelove u smislenije i funkcionalnije cjeline. Obogaćeni vokabular omogućuje stvaranje novih narativa, novih prostora djelovanja, kao i novih interpretacija već postojećih praksi.
Čitanje stručne literature ima pregršt instrumentalnih vrijednosti. Načelno, veza između teorije – određenog skupa spoznaja posvećenih analizi, sintezi, tumačenju, interpretiranju određene prakse – i prakse uzajamno je obogaćujuća. Problemi unutar prakse vrlo često generiraju potrebu za teorijom, a dobro klasificirani teorijski sustav može omogućiti pojedincu sistematizirani i cjelovitiji uvid u sve segmente određene prakse. Stručna literature okuplja pojedinačne spoznaje na jednom mjestu, koherentno povezane i s jasnom vizijom implementacije tih spoznaja među potencijalne klijente i kupce. Upravo takva sistematičnost generira sposobnost teorije da objasni sve segmente određene prakse i način na koji se takvi segmenti ujedinjuju, što je izuzetno vrijedno za bilo koji oblik stvaranja koje je usmjereno na plasiranje proizvoda i koje ovisi o tome da se na pogodan način odgovori na potrebe tržišta. Uz to, stručna literatura često nudi spoznaje koje uključuju detaljan razvojni niz određene prakse i njezinih proizvoda, odnosno pokazuje razvojni kontinuitet unutar određene domene stvaranja i djelovanja. Na taj način, onaj koji djeluje unutar dotične prakse bolje razumije njezine razvojne etape, odnosno ima bogatiji uvid u to kako se u pojedinim etapama odgovaralo na potrebe tržišta, javni ukus i mnijenje. To omogućuje djelatniku stjecanje novih spoznaja, uvid u najnovije razvoje i doticaj s napretkom koji je ostvaren u određenoj domeni, što pogoduje stvaranju originalnih i suvremenih proizvoda koji će nepogrešivo pronaći svoje mjesto u društvu.
Teorijske spoznaje nužno su bogatije i šire od spoznaja pojedinačnih djelatnika i stoga je konzultiranje teorije dobar način da djelatnik dobije dodatni uvid u potrebe kupaca i mogućnosti zadovoljavanja tih potreba. Tako se samim djelatnicima omogućuje da brže, uspješnije i jednostavnije odgovore na potrebe svojih potencijalnih klijenata ili kupaca, odnosno, da predvide njihove buduće potrebe i želje i ponude rješenja koja će u potpunosti na njih odgovarati. I zato DA, PRAKSA TREBA TEORIJU!
Tekst: Doc. dr. sc. Iris Vidmar Jovanović, predstojnica Katedre za estetiku Filozofskog fakulteta u Rijeci
https://portal.uniri.hr/portfelj/795
Izvori:
https://www.nytimes.com/1989/11/19/style/style-makers-jane-harris-textile-artist.html
https://www.arts.ac.uk/research/ual-staff-researchers/jane-harris
https://www.inc.com/magazine/20071101/how-i-did-it-bobbi-brown-founder-and-ceo-bobbi-brown.html
Slika:
https://www.pinterest.com/pin/454722893612277804/
