Svatko od nas doživljava prostor putem osjetila – neki prostori su nam ugodniji od drugih, a možda na prvu i ne možemo jasno definirati razlog tom dojmu. Tako nas primjerice opušta prigušena rasvjeta, mirisne svijeće, ugodu nam stvara dodir svježeg pamučnog ručnika, ugodna glazba stvara nam užitak, uživamo u mirisnoj šalici toplog biljnog čaja. U naš mozak slijeva se niz informacija koje kreiraju višeosjetilno iskustvo prostora u kojem se nalazimo. U dizajniranju poslovnih prostora ili javnih prostora poput wellness centara, konferencijskih centara i muzeja sve je prisutniji tzv. višeosjetilni pristup u dizajnu – smisleno pristupanje kreiranju koncepta dizajna interijera koji će angažirati svih pet ljudskih osjetila, stvoriti psihološki osjećaj ugode, na holističan način udovoljiti preferencijama korisnika prostora i stvoriti interijer po mjeri čovjeka. Upravo stoga što čovjek svijet percipira putem svih osjetila, za očekivati je da će ovaj pristup imati sve veći značaj i u uređenju stambenih prostora.
U čemu je osobitost višeosjetilnog pristupa dizajnu interijera, odnosno konkretno kako se uređenjem interijera može angažirati svih pet osjetila?
Unutarnje uređenje omogućuje oplemenjivanje prostora izborom i oblikovanjem podnih, zidnih i stropnih obloga, rasporedom namještaja i opreme, rasvjetnih tijela i ostale tehničke opreme, izborom i rasporedom boja, tekstura te svih ostalih sadržaja koji oblikuju jedan skladan i ugodan interijer. U višeosjetilnom pristupu dizajnu interijera naglasak je na kreiranju zaokruženog dojma prostora što je moguće postići na više načina – kroz vizualne, auditivne, taktilne, olfaktorne ili podražaje koje dobivamo osjetilom okusa. Odabirom i rasporedom rasvjete utječemo na količinu svjetlosti u prostoru koju trebamo prilagoditi namjeni prostorije, bilo da se radi o radnom dijelu stambenog prostora ili prostorijama za odmor i opuštanje. Korištenjem toplih ili hladnih tonova i samom kombinacijom boja i materijala utječemo na osjećaj ugode i kreiramo vizualan dojam prostora kao „topao“ ili „hladan“, „smirujuć“ ili „razigran i dinamičan“. Osjetilo mirisa zaslužno je za 75% svih emocija koje doživljavamo tijekom dana stoga treba obratiti pažnju da ono bude zastupljeno prilikom osmišljavanja interijera – primjerice u obliku mirisa pržene kave ili svježih začina iz kuhinje, mirisnih svijeća ili soli u kupaonici ili ambijentalnih mirisa u ostatku interijera. Uz miris je vrlo često vezano i osjetilo okusa te se danas velika pažnja posvećuje kreiranju „savršene kuhinje“ kao mjesta okupljanja i druženja obitelji i prijatelja. Osjetilo dodira najčešće zadovoljavamo izborom adekvatnih podnih ili zidnih obloga, zavjesa, tekstura namještaja ili dodatnih elemenata koje koristimo u oplemenjivanju prostora. Osjetilu sluha vrlo lako možemo ugoditi postavljanjem adekvatnog ozvučenja ne samo u dnevni boravak, nego i u ostale prostorije koje koristimo – primjerice kuhinju, spavaću sobu ili kupaonicu.
Dakako, uređenje prostora na način da budu ugodni za naša osjetila uključuje i poštovanje nekih osnovnih načela u dizajnu interijera. Jedan od važnijih zahtjeva je obratiti pažnju na osiguravanje ravnoteže ili balansa prostora. Bilo da se odlučimo za strogu simetriju, kružnu ravnotežu ili smo skloniji neformalnoj, asimetričnoj ravnoteži, upravo ravnoteža omogućava osjećaj sklada i mirovanja, a možemo ju postići kroz ispravno korištenje oblika, tekstura i raspored elemenata u prostoru koji uređujemo. Uz ravnotežu važno je da prostor odiše harmonijom koja se postiže konzistentnom primjenom osnovne ideje, odnosno idejnog koncepta koji dizajner ima na umu prilikom uređenja unutarnjeg prostora. Harmonični prostori odišu ljepotom i ugodom i omogućavaju nam sagledavanje interijera kao jedne „cjelovite slike prostora“. Prilikom osmišljavanja uređenja interijera važno je i obratiti pažnju na proporcije i omjere namještaja i opreme koje koristimo u uređenju kako bismo ostvarili skladan odnos dijelova prostora, njegovih pojedinačnih elemenata i cjeline prostora. Jedan od ljudima najugodnijih omjera je upravo „zlatni rez“ koji je najprisutniji upravo u prirodi i koji u određenom omjeru postavlja manji element u odnosu prema većem te u konačnici veći element u odnosu na cijeli prostor. Pravilnim ponavljanjem oblika, tekstura, boja ili uzoraka dizajneri interijera unose ritmičnost u prostor te je prilikom osmišljavanja osnovne ideje dizajna prostora važno poznavati želje i preferencije osoba koje će prostor koristiti, kako bi prostor upravo prilagodili njima – bilo da preferiraju dinamičan prostor ili mirniji i monotoniji. Naglašavanjem ili akcentiranjem koristimo se u slučaju da neku prostoriju, predmet ili detalj u prostoru želimo posebno istaknuti i dati mu na važnosti. Tada taj detalj koristimo kao fokus, čvrstu točku za koju želimo da privuče pažnju u interijeru. Upravo zadovoljavanjem svih navedenih parametara uređenja interijera omogućavamo da prostor koji uređujemo zadovoljava ne samo preferencije, ukuse i osobnost osoba koje ga koriste, nego i estetske i likovne parametre koji će prostor oblikovati u skladnu cjelinu koja će u konačnici predstavljati ugodu za sva naša osjetila.
Tekst: Tihana Uzelac – polaznica Stilizma uređenja unutarnjeg prostora
Izvori:
skripta „Osnovni principi dizajna u dizajnu interijera“
Fotografije:
