Suvremene rasprave o STILU temelje se na ideji da je stil izražavanje osobnosti i identiteta. Jedna od najpoznatijih modnih dizajnerica današnjice, Carolina Herrera, stil je definirala kao „svojstvo pripadno osobi“, koje ju „čini drugačijom i samo njoj jedinstvenoj“. Iris Apfel, jedna od najstarijih živućih stilistica i dizajnerica koja se ovime profesionalno bavila desetljećima prije no što su dizajner interijera ili osobni stilist postojali kao pojmovi, a kamoli kao zanimanja, često je izjavljivala kako stil naprosto jest identitet. Bilo da je riječ o uređenju prostora, o odijevanju ili stiliziranju accessoriza – po čemu je ova devedesetdevetogodišnjakinja vjerojatno i najpoznatija – Apfel ističe: „Ja naprosto nosim ono što volim. Ne pratim trendove i ne robujem modi. Stil je u mojoj srži, u mojem DNK“.
Vezivanje identiteta i stila zanimljivo je ukoliko stiliziranje smatramo posljedicom pojedinčeva ukusa: čovjek naprosto djeluje u skladu s onime što osjeća, donosi odluke o tome kako kombinirati različite elemente na temelju unutarnjeg osjećaja i vlastite percepcije da je to što radi dobro i da ima određenu estetsku vrijednost, ili da šalje onu poruku koju pojedinac želi poslati. U tom smislu, stil nije samo metoda ili način na koji se nešto radi, već postaje prepoznatljivo svojstvo pojedinca, psihološki stabilna predispozicija za djelovanje i stvaranje na određeni način. Herrera tumači: „Stilisti i dizajneri moraju uvijek iznova generirati nove stvari, ali dosljedno svome stilu.“
Na tragu takva promišljanja, estetičari ističu kako se stil vezuje uz određeno ostvarenje: stil ne postoji u izolaciji, on nije apstraktno svojstvo, već primarno proizlazi iz načina na koji je određeni cilj postignut, bilo da je riječ o uređenju interijera, odabiru nakita ili stiliziranju odjevne kombinacije. Stil je djelomično proces – kako se nešto radi –, a djelomično shema koju pojedinac ima ‘u glavi’ i u skladu s kojom stvara. Stil, u njegovu punom značenju, ne možemo vezivati uz samo jednu domenu djelovanja; Herrera i Apfel obje ističu kako je stil uočljiv u načinu na koji pojedinac čini određene stvari, u knjigama koje čita, u načinu na koji govori. Stil naprosto postaje pojedinac, a njegova djelovanja i stvaralaštvo stoga su prepoznatljivi, upečatljivi, posebni i u jednom značajnom smislu neponovljivi. Razlog je to zbog kojega se stil ne može ‘fejkati’ i zbog čega je imitacija estetski manje vrijedna od ‘lošeg’ stila. Razlog je to i zbog kojega se stil ne može promatrati sa stajališta estetskih kategorija poput ljepote; Helena Bonham Carter često je na listama najgore odjevenih žena, no to ne umanjuje jedinstvenost njezina stila.
Teza prema kojoj stil naprosto jest identitet, ukupnost pojedinčevih psiholoških svojstava, ne znači da je stil zadan i nepromjenjiv, odnosno da se na stil ne može utjecati i da on nije podložan razvoju. Na pitanje što je potrebno za dobar stil, Apfel tvrdi: „Potrebno je poznavati sebe. Potrebno je uložiti vrijeme i trud u to da znate tko ste, što želite, što prihvaćate, možete li se nositi s kritikom“. Sličnog je stava i Stacy London, stilistica koja se proslavila voditeljskim angažmanom u nekad planetarno popularnoj emisiji Što ne nositi (What Not to Wear). Poznata po svojim britkim komentarima, London je u intervjuima i govorima često isticala kako je ključ dobrog stila prvenstveno u samo-spoznaji i samo-prihvaćanju: „Ljudi griješe kada misle da je za dobar stil dovoljno slijediti trendove i kupovati novu odjeću, posebno onu skupu. Stil se svodi na osobno izražavanje, a osobno izražavanje tiče se toga da znate tko ste, što ste i da to prihvaćate.“ Proces je to koji nije nimalo lagan, no omogućuje razvoj autentičnosti i originalnosti, a upravo su to svojstva koja krase svakog dobrog dizajnera.
Teza prema kojoj je stil ovisan o procesu samo-spoznaje – o procesu otkrivanja mana i vrlina koje pojedinac ima, vrijednosti koje prihvaća, stavova koje zauzima – vezuje se uz još jedno shvaćanje stila dominantno u filozofskim raspravama. U ovom smislu, stil nije izravan izričaj identiteta, već se vezuje uz ideale koje osoba zastupa, odnosno uz ono što osoba želi biti. „Stil neminovno spada u prostor imaginacije, u projiciranje ne onoga što osoba jest, već onoga što osoba želi biti. Kroz svoje se odijevanje predstavljamo svijetu u onom svijetlu u kojem želimo da nas svijet vidi“. Riječi su to Simone de Beauvoir, filozofkinje poznate po svojim nastojanjima da u ženama osvijesti pravo na vlastite odabire, samo-definiranje i samostalnost. Razvoj stila, prema ovom shvaćanju, omogućuje pojedincu da postane ono što želi biti.
Stajalište prema kojem se razvoj stila vezuje uz određeno istraživanje, stvaranje i poigravanje sa mogućnostima danas se vezuje uz stav prema kojem je kreativno djelovanje jedan vid igre. „Život je siv i jednoličan; stoga nije na uštreb odijevanje pretvoriti u zabavu”, rekla bi Apfel, potvrđujući tako trenutno vrlo dominantne teorije unutar kognitivnih znanosti. Neki autori smatraju kako se je kreativno djelovanje – a stilizam u svim domenama svakako spada pod takvo djelovanje – razvilo iz nesputane dječje igre; igre neomeđene pravilima i normama koje omogućuje imaginativno istraživanje, slobodu pokušaja i pogrešaka, izostanak straha od kršenja pravila i sankcija te neograničeno pravo da istražujemo, a na posljetku i budemo, ono što želimo biti.
U značajnom smislu, modna se industrija temelji na obećanju da će nas prava odjevna kombinacija učiniti nekom drugom, boljom osobom i pomoći nam da prevladamo i nadomjestimo ono što nam nedostaje; nije slučajno da Pepeljuga postaje princezom tek kada obuje svoju staklenu cipelicu. No ne smijemo zaboraviti da to obećanje nije realno, a promišljanja o stilu pokazuju nam i zašto. Ljudi postaju nešto drugo tek kada spoznaju tko su i što uopće žele biti, kada su spremni napraviti potrebne promjene i kada razviju vlastiti identitet i posljedično, autentični stil. Riječima velike Diane von Furstenberg, „Najvažnija veza koju imate je veza sa samim sobom. Morate prihvatiti sebe, morate voljeti sebe, morate biti na čistu sa sobom. Biti vjerni sebi. Uzmite si vremena, promislite o tome tko želite biti. A tada to postanite!“
Tekst: Doc. dr. sc. Iris Vidmar Jovanović, predstojnica Katedre za estetiku Filozofskog fakulteta u Rijeci
Fotografije: Pinterest