Voda, stijena, paviljon, cvijeće, drveće, puteljak. To nije zagonetka, nego sve ono što čini kineski vrt – zhongguo yuanlin, ujedno poznat kao klasični kineski vrt zhongguo gudian yuanlin.
Kineski vrt nastoji ostvariti prirodni krajolik u malom, u minijaturi. Vrtni arhitekt Qing dinastije Shen Fu (1616.-1911.), ovako je opisao idealni vrt: „U izvedbi vrtova, paviljona, krivudavih puteljaka, malih stjenovitih brežuljaka i nasada cvijeća treba nastojati ostvariti osjećaj malog u velikom i velikog u malom, dojam stvarnosti u iluziji i dojam iluzije u stvarnosti. Neke stvari treba namjerno prikriti, dok druge trebaju ostati očite, neke istaknute, druge nejasne.“
Slikoviti prizori
Klasični kineski vrt okružen je zidom te posjeduje jedno ili dva jezerca ili ribnjaka, stjenoviti vrt, stablašice i cvijeće te sklop natkrivenih hodnika i paviljona, koji su međusobno povezani vijugavim puteljcima i cik-cak galerijama. Krećući se od jedne do druge strukture posjetitelj može uživati u promatranju pažljivo planiranih prizora koji se odmotavaju pred okom poput svitka s kineskim slikarstvom.
Upravo su iz tog razloga kineski vrtovi fotogenični. Nije slučajno da je svakom posjetitelju kao fotografu amateru ili profesionalnom fotografu vrlo lako uhvatiti slikovite prizore.
Rani zapisi na kornjačinim oklopima sadrže i tri znaka koji se odnose na vrt, you, pu i yuan.
You je kraljevski vrt u kojem su držali ptice i životinje, a pu je bio vrt s biljkama. Za vrijeme Qin dinastije u 3.st prije Krista yuan se koristio kao znak za sve vrtove. Posebno bijaše zanimljiv kraljevski vrt Shaqui ili „vrt pješčanih dina“ cara Zhoua iz dinastije Shang (11.st.prije Krista), koji se spominje u klasiku kineske književnosti ShiJi (Bilješke velikog povjesničara).
U njegovom se vrtu nalazilo jezero ispunjeno vinom, a uokolo su rasla stabla s kojih su visili obješeni komadi mesa, tako da bi car Zhou u društvu prijatelja i konkubina, ploveći čamčićima po jezeru, ispijao vino kojeg bi grabili rukom uz branje pečenog mesa. Pored povijesne zanimljivosti, ovo nam jasno dokazuje koliko je vrt financijski zahtjevan projekt te da je od svojih početaka bio ponajprije namijenjen opuštanju i razonodi svojih vlasnika, koji su najčešće bili vladari te su si tu raskoš mogli priuštiti.
Tisućljetna tradicija
Kineska vrtna umjetnost razvijala se više od tisuće godina te uključuje velike carske vrtove i malene privatne vrtove učenjaka, pjesnika i bivših upravitelja. Najraniji arheološki nalazi svjedoče o vrtovima u dolini rijeke Yangtze, još za vrijeme dinastije Shang u 2. tisućljeću prije Krista. Ti su parkovi bili velike omeđene površine, gdje su kraljevi i plemići lovili divljač ili gdje su rasle raznolike voćke i povrće.
Otok besmrtnika
Postoji poznata legenda o otoku besmrtnika, koja je u mnogočemu odredila dizajn mnogih vrtova.
Priča, zabilježena u Klasiku mora i planina iz 4.st.pr.K, opisuje otočni planinski vrh zvan Penglai, koji se nalazio nedaleko tri otoka u Bohai moru, između Japana i Koreje. Tamo je živjelo legendarnih osam besmrtnika, u palačama od zlata i platine, sa stablima koja su rodila draguljima. To je bilo mjesto bez boli, bez zime i uvijek puno plodova koji su jamčili besmrtnost. Godine 221.g.pr.K Ying Zhen, kralj Qina, nakon što je pobijedio protivnike i ujedinio Kinu, čuvši za ovu legendu, dao je u svojoj prijestolnici Xianyangu sagraditi vrt s velikim jezerom, Jezerom orhideja, u čijem se središtu uzdizao umjetni otok koji je predstavljao planinu Penglai, kao simbol careve potrage za rajem. Njegovi neprijatelji uništili su sve, uključujući i rajski vrt, no ostala je legenda o otoku planini Penglai koji je nastavio biti čestim motivom u kineskoj vrtnoj arhitekturi. Za Han dinastije (od 206..g.pr.K. do 220.g.) car Wu dao je sagraditi veliki carski park u prijestolnici Changan, današnjem Xianu, koji je obuhvaćao botanički i zoološki vrt, kao i tradicionalno lovno područje, no i on je nažalost uništen. Iako se možda misli da je zoološki vrt novija pojava, ljudi su uvijek bili fascinirani životinjama pa je zanimljivo da su prvi vrtovi bili ujedno i zoološki vrtovi. Istovremeno s uvođenjem budizma za cara Mingdija, grad Luoyang, sjedište sjeverne Wei dinastije, doskora je imao 1300 hramova, a svaki je imao malen vrt.
Utočište
U razdoblju od 3.-7.stoljeća pojavio se tip vrta kojeg su gradili pjesnici i umirovljeni visoki carski službenici. To je vrt na kojeg se prvo pomisli pri spomenu izraza kineski klasični vrt, često nazivan wenren yuan. Vlasnici tog vrta su slično caru htjeli malo pobjeći od stvarnog života ili barem uzeti predah od njega. Kao i car u carskom, oni su u svom vrtu jednako tražili sklonište te bi vrt služio kao utočište za uživanje u pjesništvu i prirodi- konstruiranoj zauzdanoj prirodi.
Kineska arhitektura nas inspirira zbog svoje orijentacije duhovnosti, jednostavnosti i slavljenja prirode na koju mi, djeca grada, možemo lako zaboraviti. Također progovara o energetskoj povezanosti građevine i vrta sa stanarima te kako građevina i vrt sa svojim dizajnom može pozitivno utjecati na život čovjeka. Teme su to koje će nas nesumnjivo sve zaokupljati u bližoj i daljoj budućnosti.
Tekst: Adriana Pelko, stilistica uređenja unutarnjih prostora
Izvori/fotografije:
Betels, Almut, Traditionelle Baukunst /Traditional Architecture in China, Benteli, 2002.
Stubbs, John H., Thompson, Robert G.: Architectural Conservation in Asia: National Experiences and Practice, Routledge, NY, 2016
Časopis „Zlatni Feniks“, www.croatian.cri.cn , http://croatian.cri.cn/
