Subota, 16. srpnja, u luci Split smjena gostiju, šušur i gužva te još jedan u nizu sunčanih i nadasve vrućih vikenda… polaznici programa Modelist visoke mode, prije odlaska na ljetne praznike, otputovali su na jednodnevni izlet na otok Hvar kako bi posjetili muzej u svijetu jedinstvene čipke od agave koji se nalazi u sklopu samostana benediktinki, a koji je sagrađen na ostavštini renesansnog pjesnika Hanibala Lucića. Jedan je to od triju centara izrade čipke čije se djelovanje nastavlja na dugu hrvatsku tradiciju čipkarstva, uz Lepoglavu u Hrvatskom zagorju s čipkom na batiće i otok Pag s čipkom na iglu.
Na ulazu u Muzej koji je uređen 1986. god. dočekala nas je sestra Gabrijela koja nas je uvela u svijet čipke te predani rad i svakodnevni život u samostanu. Premda nismo imali samo iskustvo izrade jer je izrada čipke od agave strogo čuvana tajna, prepuni smo dojmova koje želimo podijeliti s vama.
Inače, agava nije kaktus, već biljka iz porodice mesnatica. Vrsta je tropskih amarilida (ljiljana). Ime je dobila od grčke riječi Agavos što znači uzvišen, slavan. Domovina agava je Meksiko. Agava ima debele listove obrubljene bodljama i veliki trn na završetku lista. Cvjeta jednom u sto godina, divovskim cvatom bijelih zvončića opojnog mirisa na stapku visokoj i do tri metra. Nakon cvatnje biljka uvene. Agava se koristi kao lijek u narodnoj medicini, od nje se izrađuje platno, proizvodi vino (pulque fuerte) i rakija (mescal), a koristi se i kao ukrasna biljka. Njezina najpoznatija podvrsta Agave Americana u 16. je stoljeću donijeta u Europu i proširila se u mediteranskom pojasu. Brojne su priče o ovoj zanimljivoj i ljekovitoj biljci, a u Hrvatskoj je najljepša ona o njezinoj niti. Od niti koje prožimaju listove, hvarske benediktinke izrađuju unikatne čipke poznate po nježnoj prozračnosti.
2009. godine, hvarska čipka uvrštena je na reprezentativnu UNESCO-vu listu nematerijalne svjetske baštine. Tradicija izrade čipke od agave datira iz druge polovice 19. stoljeća. Lokalni pomorci donijeli su primjerak čipke s Kanarskih otoka Tenerifa, kojeg su detaljno proučile hvarske benediktinke i potom izradile primjerak hvarske čipke od agave, jedinstven na svijetu. Čipku od agave u Hrvatskoj izrađuju jedino redovnice u benediktinskom samostanu, u gradu Hvaru na istoimenom otoku. Toj su vještini nekada podučavale i hvarske djevojke u pučkoj školi koja je djelovala u sklopu samostana (1826. – 1886.). Vještinu vezivanja “nevidljivih” čvorova benediktinke su naučile od hvarskih ribara. Na Hvaru se inače prerađivala agava za izradu vlakanaca za konope i mreže, a pretpostavlja se i za čipku, iako nema pisanih dokaza. Ljepota te čipke ponajprije je u tome što nijedna nema predloška (nacrta), već je ona proizvod mašte, sposobnosti i umjetničke nadarenosti pojedine čipkarice, a iznad svega njihove ljubavi i strpljenja, tj. svaka je unikatna i baš ta neponovljivost daje joj posebnu vrijednost.
Motivi su uglavnom puni sunca, cvjetni, vedri i raskošni.
Hvarska čipka koja se još naziva i Sunčana čipka poseban je način izrade čipke iglom. Tri su poznate tehnike izrade čipke od agave: “Tenerifa” – rad s malom šivaćom iglicom na kartonu; “Tenerifa s mreškanjem u krugu” – rad s malom šivaćom iglicom i metalnom iglom za mrežu na koju se nadovezuje mreškanje u krugu i “Vezenje tankom iglom za mrežu” – na razapetoj mreži izvodi se raznim bodovima vez malom šivaćom iglom. Ime čipke dolazi iz izgleda motiva koji podsjeća na sunčeve zrake. Namjena ove čipke je bila isključivo ukrasna. Čipkom se ukrašavalo; posteljno rublje, košulje, rupčići i rupci za pokrivanje glave i ramena, a upotrebljavale se i kao ukras na oltarnim pokrivačima i misnim košuljama.
Postupak izrade čipke od agave je mukotrpan i zahtjevan posao. Iz svježih listova agave, ne mlađe od tri godine, odstrane se bodljike, skine kožica i izvlače vlakna/niti, tanke i čvrste (iz sredine) s kojih je potrebno sastrugati mesnato tkivo. Vlakno se potom ispire u vodi i sapunici, suši se i kad je suho noktima se sastruže ostatak mesnatog tkiva kako bi se dobila potpuno čista nit. Nakon obrade niti su bijele boje, prilično tanke određene čvrstoće i dužine oko jednog metra. Zanimljivost je da hvarske benediktinke čipku vezu za južnog, vlažnog vjetra jer kad puše bura nježne niti agave napinje i kida. Čipka se ne pere i ne pegla, a čuva se pod staklom kako bi u potpunosti bila zaštićena. Može se i uokviriti.
U malom, ali lijepo osmišljenom muzeju u samostalnoj se zbirci čuva nekoliko uzoraka čipke s kraja 19. stoljeća, uz mnoštvo različitih primjeraka predivnih čipki od agave. Izloženi su i vrijedni predmeti iz crkvene riznice koje su benediktinke u prošlosti upotrebljavale: kuhinjsko posuđe, razni alati, predmeti za ručni rad, crkveno ruho, kao i zanimljiva etnološka zbirka predmeta iz vremena pjesnika Hanibala Lucića. Muzej definitivno vrijedi posjetiti i ovu ćemo terensku nastavu svakako pamtiti!
Tekst: Ines Matas, Callegarijeva predavačica modelizma
