Terenska nastava- tradicijska gradnja

Na terenskoj nastavi polaznicama 3. stupnja Dizajna interijera  prezentirane su dvije lokacije, vrlo pogodne za usvajanje praktičnog dijela teoretske nastave dvaju predmeta nastavnog programa – Energetske učinkovitosti i održivosti te Tradicijske gradnje. Glavna poveznica dviju tema  je racionalnost kao osnovni pristup, koji postaje zanemaren u suvremenom životu, a u kojem dominiraju pretjerivanje i megalomanija.

Energetska učinkovitost i održivost govori o racionalnom korištenju energetskih resursa, i fosilnih i obnovljivih izvora energije. Smanjivanje emisije CO2 u atmosferu značajan je element zaštite okoliša (koji je svakodnevno sve ugroženiji).

Održivost je sposobnost održavanja ravnoteže određenih procesa ili stanja u nekom sustavu. Danas se najčešće koristi u vezi s biološkim i ljudskim sustavima. U ekološkom smislu održivost se može definirati kao način po kojem biološki sustavi ostaju raznoliki i produktivni tijekom vremena. Za ljude ona je potencijal za dugoročno održavanje blagostanja koje pak ovisi o blagostanju prirodnog svijeta i odgovornoj uporabi prirodnih resursa, te se često koristi termin održivi razvoj (izvor: Wikipedija).

Naši stari su odavno primjenjivali održivost kao osnovni princip življenja, što je glavna karakteristika tradicijske gradnje. Glavni elementi tradicijske/održive gradnje su korištenje lokalnih građevnih materijala, gradnja po mjeri čovjeka, i poštivanje godišnjih doba. Svakako je važan element i kontrolirano stvaranje otpada.

Tradicijski postulati odavno su zaboravljeni, a najveći neprijatelji danas su im nekontrolirani razvoj tehnologije, eksplozija materijalističkog uma i ega.

Na prvoj lokaciji smo posjetili obiteljsku kuću u izgradnji. To je projekt prof. Ljubomira Miščevića, dipl.ing.arh., profesora Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Profesor Miščević poznat je kao pionir „sunčanih kuća“ na našim područjima već tridesetak godina, koje prethode današnjim energetski štedljivim kućama.

Naziv pasivna kuća (njemački Passivhaus) znači rigorozan, dobrovoljan, Passivhaus standard energetske efikasnosti u stambenim i sličnim objektima, koji smanjuje njihov (negativni) utjecaj na okoliš. Taj standard rezultira u potrebi za malom količinom energije prilikom grijanja ili hlađenja. On nije ograničen samo na stambene objekte; nekoliko poslovnih zgrada, škola, vrtića i supermarketa je također sagrađeno prema njemu. Pasivna konstrukcija nije dodatak arhitektonskom projektu, nego konstrukcijski proces koji je integriran zajedno s arhitektonskim. Iako se uglavnom koristi na novim zgradama, također je korišten prilikom obnavljanja starih. U Švicarskoj se koristi sličan standard, MINERGIE-P.

Procjena je da se krajem 2008. godine broj Passivhaus zgrada kretao od 15.000 do 20.000. U kolovozu 2010. potvrđeno je oko 25.000 raznih građevina tog tipa u Europi, dok ih je u SAD-u bilo samo 13, s nekoliko desetaka u izgradnji. Većina pasivnih zgrada su izgrađene u državama njemačkog govornog područja i Skandinaviji. (izvor: Wikipedija)

Analizirajući ovu, u svakom smislu, prekrasnu građevinu vidljiv je čitav niz elemenata održivosti. Vlasnici su prije projektiranja kupili staru drvenu kuću dobro održavane i zdrave građe, koju je bilo moguće u cijelosti rastaviti i ponovo sastaviti na novoj lokaciji. Nova građevina je projektirana na način da njezini gabariti omoguće primjenu stare drvene građe zidova u cijelosti kao završnu vanjsku oblogu kata. Konstrukcija nove građevine je drveni skeletni sustav ispunjen kamenom vunom u debljini od 30 cm, a sve na u potpunosti ukopanom armiranobetonskom podrumu. Kao završni fasadni omotač prizemlja korištena je stara puna opeka još iz austrougarskog razdoblje, a uzeta s jednog starog slavonskog ambara, srušenog zbog starosti građevine. Drvena građa i stara cigla, očišćene i ponovo ugrađene kao reciklirani potpuno prirodni materijali u svom izvornom obliku dali su novi život ovim materijalima. Time se izbjeglo stvaranje nepotrebnog otpada i prekomjerno uništavanje šuma.

Šuma je životna zajednica drveća, grmlja i šumskih životinja. Smatra se savršenom ekološkom tvornicom, ali i idealnim staništem za brojni živi svijet i blagodat za čovjeka. Šume se razlikuju s obzirom na klimu, vrstu tla i reljef.

Koristeći isključivo prirodne sirovine - ugljikov dioksid i vodu, kao izvor energije isključivo sunčevu energiju, u stanju je proizvesti znatne količine biomase (drva, lišća), uz proizvodnju kisika. Šuma zadržava znatne količine prašine iz zraka, povoljno utječe na kruženje vode u prirodi, kao i na atmosferske prilike (vremenske i klimatske), a služi i kao odlično stanište za brojne biljne i životinjske vrste. Ima i socijalno i estetsko značenje za čovjeka.

Šume u Hrvatskoj, osim onih u nacionalnim parkovima su gospodarske šume i za njih se brine šumarstvo kao značajna gospodarska grana, ali i istoimena primijenjena znanstvena disciplina. (izvor: Wikipedija)

 

Armirani beton, ogroman gutač energije, tako ukopan u zemlju koristi prirodnu toplinu zemlje. Na dubini 1,2 – 1,5 metara temperatura zemlje je cijelu godinu konstantna i iznosi između 8 i 12˚C. Istu tu toplinu koristi i zemni kolektor, smješten na navedenoj dubini, kao polaznu točku dizalice topline kojom se dogrijava kuća. Osim dizalice topline u kuću je ugrađena velika, punom opekom zidana peć na drva, koja iznimno akumulira pripremljenu toplinu izgaranjem drveta i dugotrajno zagrijava boravišni prostor.

Tako formiran podrumski prostor ugodan je za dnevno korištenje ljeti, čime se značajno smanjuje potreba za  umjetnim hlađenjem prostora klima uređajem te se postiže dodatna ušteda energije.

Drvo i kamena vuna, kao glavni konstruktivni element vanjske ovojnice nadzemnog dijela građevine, imaju vrlo nizak koeficijent prolaska topline – čime se smanjuje potreba dogrijavanja unutarnjeg prostora, i količinom potrošene energije i kraćenjem razdoblja grijanja.

Već su stari tradicijski graditelji prepoznavali prozor kao veliki potrošač energije te su prvo ugrađivali male prozore, pa dvostruke, pa prozore s IZO staklima. Tehnologija je stalno napredovala. Danas se proizvode prozori s dvostrukim ili trostrukim staklima punjenim tromim plinovima i metaliziranim Low-e premazima, čime se postižu željeni toplinski rezultati unatoč velikim površinama.

Kompaktan volumen, veliko ostakljenje s dva sloja stakla prema jugu, manje prema istoku i zapadu, te minimalno ostakljenje uz tri sloja stakla prema sjeveru dodatni su elementi uštede energije za grijanje. Osim nadstrešnica i krovne istake prema jugu, zasađena su i brzorastuća bjelogorična stabla koja će prirodno sprečavati ljetno sunčevo pregrijavanje velikih staklenih ploha punjenih tromim plinom. Time će se spriječiti nastanak nepoželjnih toplinskih dobitaka ljeti. No, ista ta stabla, ogoljela zimi, omogućit će niskom zimskom suncu stvaranje sada poželjnih toplinskih dobitaka. U vrijeme vanjske negativne temperature zraka i bistrog sunčanog dana moguće je u potpunosti ugasiti grijanje na nekoliko sati dok sunce djeluje na velike staklene plohe.

Konačno, jednostrešni kosi zeleni krov prirodni je izolator i povećava količinu zelene površine kao vrlo važnog elementa u procesu zaštite okoliša.

Svi navedeni elementi odavno su poznati i primjenjivani u tradicijskoj gradnji. Napredak i razvoj tehnologije te prilagodba suvremenom načinu života i arhitektonskom izričaju nisu naštetili održivosti izvorne gradnje.

Druga lokacija je OPG Kezele, gdje je sačuvano više starih tradicijskih kuća – u velikoj mjeri u izvornom stanju uz neke subjektivne intervencije. Ugodno turističko okružje pruža uvid u više tradicijskih graditeljskih vještina i elemenata, životnih običaja te povijesno prisutne tehnologije. I u eksterijeru i u interijeru izložen je čitav niz starih uporabnih predmeta iz različitih segmenata života. Doima se kao muzej u kojem posjetitelji mogu provoditi vrijeme upoznajući tradiciju ovog kraja dok im se priprema objed. To je jedan od načina tipičan primjer predstavljanja tradicije. OPG Kezele je jedan od bolje uređenih prostora s manje pogrešaka u korištenju materijala i oblikovanja. Nasuprot ovome, nerijetko vidimo ugostiteljske objekte uređene stihijski, bez stručne pomoći, izmiješanih stilova i uz upotrebu lažnog stilskog namještaja ili suvremenog namještaja koji „malo podsjeća“ na nešto tradicijsko.

No, kao na primjeru kuće s prve lokacije, tradicija se može predstaviti na suvremeniji način i u interijeru, a da se pritom ne umanji tradicijski ugođaj – upotreba tradicijskih materijala i boja uz suvremeno oblikovanje. Prostor se može pročistiti od previše detalja grupiranjem odabranih predmeta bez pretjerivanja s tendencijom muzejskog doživljaja, imitacija prozorčića i sličnih intervencija. Takvi primjeri se najčešće mogu vidjeti u raznim suvremenim vinskim podrumima, gdje je očita intervencija struke u organizaciji, oblikovanju i, naravno, sadržaju. Primjena stakla kao suvremenog materijal može izrazito doprinijeti oblikovanju tradicijski tematiziranog interijera.

Ova dva primjera ilustriraju različite koncepte – života u prošlosti i sjećanja na prošlost. Svakako tradicijsku gradnju treba prihvatiti kao povijesno naslijeđe iz kojeg valja preuzeti najvrijednije elemente i implementirati ih u novi prostor ili već postojeću spomeničku građevinu, u čemu moraju sudjelovati stručni pojedinac ili tim primjenjujući Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara uz konzultaciju Ministarstva kulture ili ovlaštenih institucija.

 

                                                                                              Tatjana Burić, dipl.ing.arh.

Image 001

 

Vezani postovi